Sjajni hrvatski reprezentativni vratar Dominik Livaković prošlog ljeta je napustio Dinamo nakon osam godina i dokazao se u turskom velikanu Fenerbahčeu. Ne daje često intervjue, ali ovaj put je pristao kod Roberta Knjaza u HRT-ovoj emisiji 'Knjaz kod vatrenih'.
- Izbjegavam intervjue. Ja sam taj koji se zacrveni u društvu. Kad se priča o meni i dobro i loše - priznao je Livaković.
- Na prvom treningu bio sam napadač. Vidio sam golmane na Višnjiku kako se bacaju pa mi se svidjelo. Onako je blato oko tebe, baciš se ko svinjica i dobro ti je ha-ha. Kad se ovako igra bezveze, onda volim igrati. Nekada sam znao u Dinamu igrati na treningu, bili su zadovoljni - otkrio je Livaković.
VEZANI ČLANCI:
- S kim sam bio najbolji u Dinamu? Od Zagorca sam mogao posuditi šećer u tri ujutro. Mišića bih zvao kada bi trebalo promijeniti nešto na automobilu, on stalno nešto gleda. Za radove oko kuće, zvao bih Perića, on se bavi nekretninama. Za robu bih zvao Ristovskog, on je taj tip, moda, Italija. A zapjevati? Ovaj jedini koji je ostao. Petković je baš za podignuti atmosferu.
- Zbog Casillasa sam počeo igrati nogomet. Čuo sam se s njim preko poruka. Hvalio me nekoliko puta, da sam dobar. Zahvalio sam mu se i odgovorio mi je.
- Bio sam u Njemačkoj na SP-u 2006. i na Euru 2008. Imao sam svoj bubanj, ali roditelji mi nisu dali da ga nosim na utakmicu protiv Turske od koje smo ispali. I da, upoznao sam Semiha Sentürka koji nam je zabio gol, radi u Feneru kao trener. Rekao sam mu da sam zbog njega povraćao dva dana - ispričao je Livaković.
U najboljim vratarskim godinama, od 28. do 34. godine, ni u ludilu ne ideš braniti u Tursku.